Ja te nisam nikad čekala
Nisam očekivala da ćeš doći
Nisam gledala na sat
Nisam pratila pogledom crnu tanku liniju sa strelicom na kraju, kako odbrojava svaku sekundu
Oči mi nisu pulsirale, srce mi nije urlikalo, ruke mi nisu plesale nervozni tango, dok sam te čekala
Jer te i nisam čekala
Samo sam stajala tu i gledala voz koji odlazi. Stajala sam i gledala točkove raznobojnih kofera (mada su uglavnom bili crni) kako se kotrljaju niz peron. Svi su se spoticali na onu jednu pukotinu u betonskoj stazi. Onu koja je ličila na oblik Zapadne Morave. Ali to sad nije bitno. I, ko uopšte zna oblik Zapadne Morave?
Nisam te čekala, a ti si došao, na isto to mesto
Na mesto na kom te nisam čekala
Došao si tamo pre nego što sam došla
Tu
Da te čekam
Moj, ne baš tako dobar, pokušaj crtanja grafitnom olovkom. 😉 Ali, satovi su tu, simbolika i tako te munje.
Divan tekst zaista. Odusevljena sam Vasim nacinom pisanja. Takodje mi se i crtez dopada. Svaka cast. 🙂
LikeLike
Hvala najlepše! 😀
LikeLike
Divno!
LikeLike
Hvala! 😀
LikeLike